Putovanja i akcije 2009.
Rrrrrrrrrrka VRŠAC !!! - susret 24.-25.jul 2009
- Details
- Category: Putovanja i akcije 2009.
- Created on Sunday, 26 July 2009 19:30
- Written by Robert M.
Koliko se sećam krenulo je 9 motora i većinom po dva čoveka, što mu dođe da smo za početak brojali 13 ljudi (svaka mi čast kako brojim!). Ova brojka se uskoro uvećala jer smo želeli da ispoštujemo u potpunosti pobratimski klub, kako to red i nalaže. No, nije bilo loše otići u tom broju, jer smo osvojili nagradu bure piva za najbrojniji klub na susretu. Znao sam za to da će najbrojniji dobiti pivkana iako je to bila stroga tajna. Kristi nije izdržao pa se izlanuo prilikom našeg telefonskog razgovora. Desilo se to kada sam ga nazvao u sredu da proverim da li su Gonzalesi ili Majilovčani slučajno došli na susret, kako je obečano u Petrovcu, ali hvala svevišnjem nisu (tako da ni mi nismo morali da palimo motore pre vremena, znaš kako je, treba i kući nešto poraditi, a i ne bi izdržali toliko dana a da nam se um ne pomuti!).
Ja nisam ranije bio na ovom mestu, ali je veoma lepo. Poprilično sliči na prostor koji koriste La Moto - jezero Očaga. Razlika je u tome što se u Lazarevcu retko ko kupao jer je bilo hladnije (od nas samo Mun-čan, kaže Kuk-lee da su se kupali samo oni bez mozga :) ), dok je ovde slika bajkera u vodi bila sasvim uobičajena stvar. U subotu su čak naši izvodili neke kerefeke na skakaonici, i palo je par dobrih fotografija.
| Pogled na jezero sa brega. |
A egzibicije na vodi...
| Palfić, skok za desetku. |
| Bruce Lee, ovo je verovatno bio bolan doskok. |
| Kuk-le, ovaj skok je pretio da ugrozi skup jer je značajno podigao nivo jezera i stepen uzbune od poplava na najviši nivo! |
Što se tiče još sportskih aktivnosti, imali smo par rvanja (nakon prvog je pola kluba puzalo i tražilo moj lančić u travi). Moram da se pohvalim da isprva Kuk-lee nije uspeo da me pobedi, ali mi je kasnije zato j... kevu i i brisao patos mojim telom. Zatim, kada govorimo već o treskanju o patos, tri lokalna pijanca su uporno tražile da ih valjano isprašimo, ali je prisebnost članova kluba i činjenica da smo gosti spasila jadnike od Mun-čanovog besa.
Hteli smo da se prijavimo da nadvlačimo konopac, ali dok smo se dogovorili i ispili pivce prođe vreme za prijavu, i Ruška odjavi igre zbog nedostatka zainteresovanih. Kod nas će morati da se održ neka igrai, bar nadvlačenje konopca, jer imamo opasnu ekipu iz No Limitsa, koja kaže da je NEPOBEDIVA! Ovo je već mislim dovoljno da izazove nekoga sa strane.
Evo još po koja fotka kao ilustracija za ove body to body sportske aktivnosti.
Ova poslednja je specijalno - visinsko - rvanje.
Kad smo već na visini, pored visinskog rvanja, malko smo i penjali. Istina, ekipa nije daleko dogurala jer smo ne naviknuti na bilo kakve uspone. Šta ćeš, ljudi ravnice...
Lepotica...
Zaista, boravak na bregu je bio pravi oporavak ekipe i izuzetan doživljaj. Pogled je veličanstven!!!
- - - - - - - - - -
Nakon brega, povratak u kamp uz malu pauzu ispred jedne prodavnice, čisto da ne preteramo sa vožnjom. Palfić nije gubio ni trena i odmah se uklopio u lokalno stanovništvo. Neko da je prošao sa strane ne bi ni pomislio da nije vrščanin.
Nakon kratkog predaha, pravac kamp.
- - - - - - - - - - -
Domaćini su se pobrinuli da svakog dana bude nešto za njupu. U petak smo cepali riblju čorbu (ljutili smo je kao psi, izgoreše mi usta) a u subotu smo cepali pasulj - svi u kampu. Međutim kada je pala noć, pade i prase i to baš kada smo dobili obećano bure piva!!! Sreća, sreća, radost uživancija!!! Nismo ni mi bili sebični, i po domaćinskom modelu, podelismo našu nagradu sa prisutnim prijateljima iz drugih klubova.
Točilica je uskoro završila na bini gde smo i popili ostatak pivca. Inače bina je bila neprikosnoveno naša. I u petak i u subotu. Pogotovo u subotu kada nisam silazio sa iste. Ovo je moja loša navika. da se stalno verem na binu i smaram ljude sa mikrofona. Istina, jedina želja je bila da odem gore i promovišem naš susret, međutim kada sam se popeo, silazio više nisam.
Rušku takođe nisu mogli da skinu sa bine! Šta ćeš kad volemo! Izvinjenje svima koje iritirali svojim nastupom...
Elem, sve je to bilo u promotivne svrhe a najbolja reklama jeste ona koja je pokretna. Tako da smo po ko zna koji put formirali ekipu pokretnih panoa:
- - - - - - - - -
Ah da, da pomenem čoveka koga uvek srećem na čudnim mestima, tj. većma ga srećem kako visi sa stubova. Ne može da se smiri a da se ne popenje, dakle - Vučko...
- - - - - - - - -
Kažem, bilo nas je dosta, dvadesetak, ali nam je najdraže bilo kada se pojavio Šinković u pratnji dr Čendi. Čovek obećao da će dođi i bi tako! Istina, kaže da mu je bilo veoma naporno ali da je vredelo!
- - - - - - - - -
I ne bih ja tu više gnjavio pričom, veoma smo se dobro proveli zato što nas je puno bilo iz kluba i zato što je bilo puno prijatelja iz drugih klubova i zato što su nas domaćini primili kako dolikuje! Nisam pisao o tome kako smo se kreveljili tri dana neprestano jer već pretpostavljate da se tako nešto i dalo očekivati od nas. Nisam ni pisao o tome da smo popili hektolitre piva (domaća pivnica u pitanju i to po ceni od 50,00 dindži!). Nisam pisao o tome kako su Bruce Lee i Drumski zaostali za defileom jer su se fotografisali sa svatovima u centru grada, pri čemu je Drumski na opšte zaprepašćenje uhvati mladu za dupe. Nisam pisao da sam išao u kućnu posetu kod Adeginih kako bi izmerio kominu i posavetovao njegovog ćala u vezi iste. Ni to nisam pisao, ali ko će sve zapamtiti i pretočiti u pisanu reč.
- - - - - - - - - -
Nedelja ujutro, doručak pečene kobaje i polako da se pokupimo i ostavimo domaćine da spremaju. Pred sam polazak, Kristi izrazi želju da bacimo jednu grupnu fotografiju a ja umesto toga bacio fotoaparat na zemlju! (Ispao je iz ruku kada sam ga dodavao Bruce Lee-ju) Tako da vas sa žaljenjem obaveštavam da smo ostali bez vernog pratioca i veoma bitne stvaričice za ovaj naš on-line projekat - APARAT JE PREMINUO U TEŠKIM MUKAMA. Ali ništa zato, biće novog (mogao bi i klub da mi kupi drugi :) ) bitno je da da bude dobrih povoda sa fotografisanje.
Predstavljam vam poslednju fotku koju je načinila ova mala sprava, srcu mi draga:
Šta reći na kraju, ništa. Ja bi osto tamo još, samo da ne moram da radim! Hvala domaćinima, pobratimima, pre svega Kristijanu, Belom, Senadu, Kosti, Dragani, Caki, Brani i ostalima (ne mo' da mi se neko naljutio ako sam ga propustio navesti)... I vidimo se na našem skupu!
- - - - - - - - - - -
ps. Ostalo da izbacim i Kostinu fotku jer sam to propustio prošli put kada su bili u Biker-u na žurci. Pa da ispravimo tu grešku!
Za sve ostalo bacite pogled u galeriju kada je uradim!
Do čitanja!








Comments
Rade Markovic iz M.K.Cokanlija.
RSS feed for comments to this post