Putovanja i akcije 2010.
U ŠID na kobaje - a usput winter party MK ŠID 13.03.2010.
- Details
- Category: Putovanja i akcije 2010.
- Created on Tuesday, 16 March 2010 16:03
- Written by Robert M.
Ova godina mu nekako započela u znaku intenzivnijeg druženja sa Šiđanima. Inače ova činjenica me vraća u studentske dane kada sam iznajmljivao stan u "šidskoj" zgradi (čitaj: zgradi prepunoj studenata iz Šida) u Novom Sadu, pa sam grad Šid i mnoge ljude odavno upoznao. Ova činjenica je doprinela da se izuzetno obradujem u Ljeljenči kada sam ugledao boje MK ŠID i tada poče druženje sa Bojanom i ekipom i ...
...i tada se desi njihova winteruša i prilika da ih obradujemo sa po kojom litrom Bajkerovače i da nas oni pogoste sa daleko poznatim svinjokoljskim proizvodima. (A, dobro sam uhvatio amblem na bini, a?)
Na proputovanje do Šida krećem sa dobro proverenom ekipom drugara, istina u okrnjenom sastavu (bez Mun-džana), Kazi-lee, Kuk-lee i mua. Na sledećoj fotografiji smo u klubu dok su ova dvojica još uvek bila relativno normalna...
Kažem, relativno normalni, jer su normalnost ubrzo izgubili već koliko na ulasku u Novi Sad, kada im je po ko zna koji put došla glave Kobrovača. Ova činjenica i činjenica da su me urnisali do Sremske Mitrovice imaće za posledu verovatno to da će u sam statut kluba biti ubačen član koji će govoriti o zabrani trošenja bilo kakvih Dvovotkatola, Kobrovači i ostalih energetsko-alkoholnih sredstava koja mute um članovima kluba.
- - - - - - - -
Putujemo preko Rume zato što ova nesreća od Kazi-leeja nije našla za shodno da napravi pasoš, te nismo mogli preko Bačke Palanke da preprečimo put. Kako smo bili blizu Sremske Mitrovice, iskoristismo priliku da posetimo klub MC SREM-a i da se nađemo sa Čokanlijama i Vrščanima. I pored apsolutne buke i dranja, maltretiranja od strane svoja dva saputnika, uspeli smo u tome.
U klubskim prostorijama beše prijatno samo da ova dvojica nisu razvaljivali, na sramotu kluba, pikado mašinu. Sva sreća pa smo brzo napustili prostorije inači bi se disciplinski postupak protiv izgrednika poveo na licu mesta :)
- - - - - - - - - - - -
Ne znam ni sam kad, pala je već noć, ulazimo u dragi mi grad i tražimo prepoznatljivu slovačku plavu boju, jer žuraja se dešava u Slovačkom domu. Nije bilo teško naći, jer se je mesto na glavnom putu.
- - - - - - - - - - - -
Ulaz, primopredaja rakije, ja njima Bajkerovaču, oni meni neku ljutu s nogu i pravac na osmatranje prostorije i pronalaženja dragih mi likova. Ubrzo sam se pozdravio sa dragim domaćinima i pronašao Miševe (Gonzales). Klizi prvo hladno pivce za 50,00 dindži niz grlo kada primam neprijatnu vest da su zalihe Škembića na alarmantnom nivou, tj. da preti situacija da ostanemo bez istih. Poterah ekipu da probamo šta nam je to pripremio Si-sa (ne znam kako da napišem čovekov nadimak a da ne ispadne sisa).
Zadovoljstvo je bilo veće jer Kuk-lee i Kazi-lee nisu probali ovaj specifičan specijalitet. Kuk-leeju je prijao za razliku od Kazi-leeja. No nismo se mnogo uzbudili jer ovaj nit jede ribe, nit jaganjce, kad se bolje pogleda - ne jede ništa! :)
Samo je lizno... :) Ne zna šta valja!
- - - - - - - -
Trpezarija je bila u podrumu doma, dok su iznad na bini jedna za drugom pržili veoma tvrdi bendovi za bike populaciju. A ja ne verovah Biiiberu kada mi je ovaj pripovedao da po skupovima i bike žurkama ne ide mnogo tvrda muzika. Meni je prijalo, ali su mnogi negodovali sa strane.
Stvar se ispeglala kada su nastupili, poslednji, bend Čupavci. Ja im uzeh kontakt tel, samo da znate, a momci i devojka (i to za bubnjevima) odradiše stvar na najvišem nivou! Samo još da primetim da njih petoro nije imalo godina koliko ja i Kristi (malte ne... :))) ).
A beše ljudi u domu, da kažemo dupke puno. Valjda imaju sreće što su blizu Bosne i Hrvatske. Dođe mu svima na stotinak kilometara.
- - - - - - - - - - -
Nama iz kluba zapade veliko zadovoljstvo da provedemo većinu večeri i noći sa momcima iz Šamca - VIKING. Istina ovo se odnosi u potpunosti na mene, dok se na ovu dvojicu mojih i ne odnosi. Oni su lutalu gradom i upadali u neke diskoteke kao što je Ban-khog ili šta ti ja znam kako se piše i zove. Oni su nam se pridružili nešto kasnije.
Tako smo ti mi širili prijateljstva među državama i narodima a sve u duhu dobre zajebancije. Jeftina piva je tekla u potocima i polako oslobađala ljude svih mogućih stega.
Stege padoše a face se iskriviše!
- - - - - - -
Inače ko ne zna, počela je sa radom organizacija MIS-Bajkerske Srbije (http://www.facebook.com/home.php?#!/pages/Moto-Klub-Cokanlija-organizuje-izbor-za-Miss-Bajkerske-Srbije/356947608404?ref=ts), te smo ti se Kristi i ja uslikali sa nekim od kandidatkinja dok jož možemo i dok se ne pokondire :)
Sve u svemu lepo druženje i priložio bih još jednu fotku gužve jer nekako su mi ove masovne fotke uvek pri srcu...
Ima tu svakojakih, poznatih faca...
- - - - - - - -
Inače, da ne zaboravimo domaćine, evo uz kuvara da spomenemo i ostale koje ja znam (za sada). Unapred se izvinjavam ako sam pomešao imena, još mi je sve friško u glavi, a imena milion, dakle:
Goran - nije silazio sa točilice,
Stanislava, da kažemo Staša, žena imenovanog, uredno prodavala bonove cele večeri...
To je ova što se plazi...
Bojan, njen brat a ovome šurak, skakao od kuhinje do točilice, sutradan se ceo dan žalio na bolove u nogama :)
Bojan je onaj naj-leviji (ako bi smo to mogli tako da kažemo) :)
I mnogi drugi, meni manje znani, ali ima vremena.
- - - - - - - - -
Kada je časa prelila uputismo se ka krevetu, međutim pre samog odlaska na počinak po želji Kristija i ekipe morali smo da odemo do tih diskoteka koje su Kuk-lee i Kazi-lee obilazili. Kakva katastrofa... I mi njima u diskoteci kao marsovci izgledali a bogami i oni nama najmanje kao marsovci.
- - - - - - - - -
Da se vratimo počinku. Bojan me je na vreme upoznao sa ženom tako da me nije bio veliki sram što sam je budio u ranim jutarnjim časovima da nas pusti na počinak. A u kući - ker (ovako mu tepa gazda).
Zar moram da objašnjavam koliko nam je prirastao srcu?! :)
- - - - - - - - - -
Kuk-lee i ja ko gospoda na krevetac a Kazi-lee d'i mu je i mesto - na patosu! :)
- - - - - - - - - - -
Jutrom ranim, negde oko 11h, polako su počeli svi ukućani, pa i psinica, da se bude. Ispijala se kafa i nabadale ljute šidske kobaje, slanina i sir. Okrepljeni, pozdravljamo se od domaćina, i krećemo put Fruške gore.
Naša domaćica Radmila:
- - - - - - - - -
No pre nego što smo se otprdnuli iz Šida, rekoh sebi: "Daj povedi ljude na Lipovaču, da vide kako je lepo i nebi li im se pojačala želja da dođu na skup u maju u organizaciji naših domaćina!".
Dakle, predstavljamo vam FOTO-SPECIAL - u 8 fotografija 1000 odgovora na pitanje: Zašto doći 14.15.16.maja na Lipovaču i SKUP MK ŠID!
Tako, nakon Lipovače, Iriški venac, i 15 minuta priče o partizanima :) (to za ovu decu koja nisu bila pioniri)
A kad smo već u snegu, malko i zimskih radosti!
Istina, neprilagođenost Daewoo Langoša nas je sprečila da u potpunosti uživamo u čarima Fruške gore, putevi nisu bili prilagođeni za ova fina korejska auta :)
- - - - - - - - - -
Kako smo se već vrzmali po planini, obiđosmo i moju vikendicu koja je blizu Čortanovaca.
Prilika za užinu i okrepljivanje pred nastavak puta. Inače obe zgrade su u vlasništvu moje porodice tako da ima mesta za dobronamerne bajkere kada budemo nešto već organizovali.
- - - - - - - - - -
Dolazimo kući negde oko 17 časova i stižemo da predsednikovoj ženi Mary čestitamo rođus i da polako krenemo put dekontaminacije svojim domovima.
- - - - - - - - - -
Verujte, svaka kapljica tečnog naftnog gasa koju smo utrošili na ovom proputovanju kroz Srem i njegove lepote se isplatila!
Do čitanja!
Ah da, zaboravih "generalnog pokrovitelja" puta kroz srem - Big Bull Company:
E sad stvarno prekidam!








Comments
- - - - -
Pozdrav za Piranu!
RSS feed for comments to this post